Općina Grude smještena je na samoj granici Bosne i Hercegovine i Hrvatske, na rubovima plodnoga Imotsko-bekijskog polja, te obuhvaća prostor omeđen Biokovom na jugu, te planinskim masivima Vrana i Čvrsnice na sjeveru (općina Posušje).

Sa svojih 16 000 stanovnika i površinom od 218 četvornih kilometara općina po novom geopolitičkom ustroju pripada Zapadnohercegovačkoj županiji u sklopu Federacije Bosne i Hercegovine.

Svjedočanstva o životu na ovim prostorima prisutna su još u prapovijesnim vremenima. Naime, na lokalitetu Ravlića pećine, koja se nalazi u Drinovcima, pronađeni su tragovi života, koji datiraju iz razdoblja kasnijeg neolita .

Reljef i građa

Općina Grude je integrirana oko Grudskog polja. Ima sve karakteristike relativno zatvorene kraške depresije. Otvorena dolina Neretve i neposredni primorski prostor na nju imaju vrlo malo utjecaja.

Ovaj je prekrasni krajolik obrastao niskim raslinjem tipičnim za kraške krajeve. Blizina mora daje ovomu kraju blagu klimu mediteranskih obilježja. Grude su bogate i prirodnim ljepotama - od brojnih jama i pećina karakterističnih za ovaj kameni, kraški krajolik pa do - što je za ovo područje neobično - brojnih izvora i vodenih resursa (jezero Krenica, rijeka Vrlika).

U morfološkom pogledu teren je podijeljen na tri posebne jedinice i to: sjeveroistočna greda, dinarskog pravca pružanja na nadmorskoj visini od oko 590 m na čijem se jugozapadnom rubu nalazi grad Grude. Zatim, prema jugoistoku se nastavlja depresija Grudskog polja na nadmorskoj visini od 270 i 250 m čiji se jugoistočni okvir završava s dva manja rta, i to dužeg na kojem se nalazi naselje (selo) Drinovci i kraćeg na kojem se nalazi  naselje Blaževići. Najviša točka u ovom dijelu ruba  grudskog polja je 622 m nadmorske visine. Nadmorska visina naselja kreće se od 260 do 330 metara nadmorske visine. Na prvoj morfološkoj cjelini koja čini sjeveroistočni rub Grudskog polja zbog osnovnog geološkog suptrarta (krečnjaci) nalaze se mnoge vrtače i humovi, dok na jugozapadnoj gredi koja čini na toj strani jugozapadni rub Grudskog polja i ranije spomenutu treću morfološku cjelinu reljefa ovog prostora tih fenomena nema, jer se teren uglavnom sastoji od dolomita i dolomitskih  krečnjaka.

Klima 

Prostor općine pripada zoni submediteranske klime humidnih odlika. Prosječna godišnja količina padalina koja iznosi 1300 mm pokazuje da se prostor općine nalazi u neposrednom primorskom zaleđu. Nadmorska visina (260 - 330 m) i neposredna blizina zaleđa Jadranskog mora razlozi su izrazitijeg utjecaja sredozemne klime nego u susjednim područjima zapadne Hercegovine. Raspored padalina tokom godine po kome se izdvajaju aridni ljetni mjeseci (lipanj: 94 mm, srpanj: 35,2 mm i kolovoz: 67 mm) pokazuje da u vrijeme sazrijevanja (razvoja biljaka) vlada skoro prava suša kad je potrebno vršiti navodnjavanje.

Zemljopisni podaci

LJUBUŠKI pripada primorskoj, mediteranskoj i nizinskoj Hercegovini. Na jugu i zapadu graniči s Metkovićem i Vrgorcom u Republici Hrvatskoj, na sjeveru s Grudama i Širokim Brijegom, a na istoku s Čapljinom i Čitlukom. Prostor općine uz rijeku Trebižat ima prosječnu nadmorsku visinu od 100 metara, a predio prema visoravni Brotnjo i Grude oko 200 metara. Uz poznati krški hercegovački reljef Ljubuški ima više plodnih polja: Ljubuško, Veljačko, Vitinsko i Studenačko polje, Jezerac i Rastok, koje natapa troimena rijeka Tihaljina – Mlade – Trebižat i njezini pritoci Vrioštica, Studenčica i Lukoć. Središte općine Ljubuški istoimeni je grad Ljubuški, koji se nalazi na značajnim prometnicama prema Mostaru (36 km), Makarskoj (55 km), Splitu (120 km), Dubrovniku (130 km) i Sarajevu (170 km).

Statistički podaci

Općina Ljubuški, prema popisu iz 1991. ima 28.340 žitelja: 94% Hrvata, 5% Bošnjaka i 1% ostalih, od čega je u samom gradu živjelo 4.700 stanovnika. Osim grada, postoje još 33 naseljena mjesta, od kojih preko 1000 žitelja imaju Radišići, Vitina, Klobuk, Humac, Grab, Veljaci i Studenci. Prosječna godišnja temperatura iznosi 15,2˚C, najtopliji i najsuši je mjesec kolovoz, a najhladniji i najkišovitiji siječanj. Godišnja vlažnost u Ljubuškom iznosi 60 – 70%, uz prosječnih 2600 sunčanih sati. Ljubuški nije bogat rudnim i mineralnim blagom, ako izuzmemo manja nalazišta boksita, vapnenaca, dolomita, kvarca, pijeska i gline. Blizu polovice površine općine otpada na šume, od čega je najviše listopadna drveća – hrasta, graba, jasena i drijena, te zimzelenih borova i smreke.

Prirodne ljepote

Rijeka Trebižat

Ljubuški je po bogatstvu vodenih tokova bez premca u Hercegovini. Glavni tok predstavlja rijeka Trebižat, koja u najvećem dijelu protječe kroz Ljubuški. Od svojega izvora u Peć-Mlinima (Grude) do ušća u Neretvu u Strugama (Čapljina) duga je 50 km. Trebižat je poznat kao troimena rijeka. Od izvora u Peć-Mlinima (Drinovci) do Klobuka zove se Tihaljina, od izvora Klokun do utoka rječice Vrioštice nazivaju ga Mlade, a od Humca do ušća nosi ime Trebižat. Ako Ljubuško polje povežemo s Imotsko-bekijskim poljem, tada je Trebižat petoimena rijeka: Matica – Vrlika – Tihaljina – Mlade - Trebižat. Krenemo li pak prema Posušju i višim horizontima, tada je Trebižat devetoimena rijeka: Culuša - Ričina - Brina - Suvaja - Matica - Vrlika - Tihaljina - Mlade - Trebižat. Temperatura vode iznosi ljeti od 24 do 28 C, a zimi se ne smrzava. U vodama Trebižata puno je brzaca, virova i slapova, te salmonidne ribe.

Slap Koćuša

Na udaljenosti 12 km od Ljubuškoga i 3 km jugozapadno od Vitine, u selju Veljacima, nalazi se na rijeci Trebižat slap Koćuša. Nakon što iziđe iz ravnice podno Klobuka riječna matica nailazi na prepreke - čvrste vapnenačke stijene - te se obrušava s visine 10 - 12 metara na širini od 30 metara. Slap Koćuša nema većih oscilacija u količinama vode tijekom godine poput Kravice. U blizini slapa nalazi se više starih mlinova i stupa za valjanje sukna i pranje gunjeva, od kojih neki i danas rade.

Vrelo u Vitini

U Vitini, ispod jedne litice brda Zelengore, izvire rječica Vrioštica. Voda Vrioštice je bistra i hladna, uglavnom se kreće oko 12 C. Uz vrelo, odakle Ljubušaci dobivaju vodu za piće, izgrađeno je manje akumulacijsko jezerce. Ispod jezera je manji park, koji presijecaju kanali sa čistom tekućom vodom, a preko njih su mostovi za šetnju. Svježe vrelo Vitine ljeti je omiljeno izletište mještana i turista.

Slapovi Kravice

Najatraktivniji lokalitet na Trebižatu je slap Kravica, tri km nizvodno od Vitaljine, u Studencima blizu Ljubuškoga. Stvoren je radom sedronosne rijeke Trebižat, pa je kao prirodan fenomen pod zaštitom države kao prirodna rijetkost. Visina slapa kreće se od 26 - 28 metara, s vodenim amfiteatrom ispod slapa promjera 120 metara. Preko sedronosna sloja od dna do vrha slapa izrasla je trava, mahovina i lišajevi. Uz slap su nikle konopljika, smokve i topole. Nekada su uz slap bili aktivni mnogobrojni mlinovi i stupe za valjanje sukna. Za stvaranje slapa najznačajniji je bigar, sedra ili travertin. Radi se u vodi istaloženom vapnencu koji se stalno izdiže i podiže sedrene barijere stvarajući tako slapove Uz Trebižat takve slapove prave rijeke Pliva i Krka. Sedra je karakteristična za krške rijeke bogate kalcijevim karbonatom (CaCO3) i pokazatelj je da voda nije industrijski i ekološki zagađena.

Općina Posušje zauzima površinu od 461 km² i nalazi se u Zapadnohercegovačkoj županiji u Federaciji BiH. Prema zadnjem popisu stanovništva iz 1991. ima 17.134 stanovnika, od kojih su 99,00% Hrvati, a samo 1,00% ostali, što znači da je Posušje, uz Grude, općina s najvećim postotkom Hrvata od svih područja gdje žive Hrvati u BiH.

Ime Posušja – bez obzira na sva tumačenja imena Posušje, u posljednje i ranija vremena, očito je da je ime Posušje hrvatskog korijena i da označuje sušni kraj, što je i bilo temeljno obilježje ovog kraja kroz stoljeća.

 Zemljopis

Posuški kraj obuhvaća četiri stepeničasto poredane krške zaravni (Posuško i Virsko polje, Tribistovo, Rakicki biser te planinsko područje oko Blidinjskog jezera) i nalazi se na raskrižju putova: Mostar – Imotski – Split, Mostar – Tomislavgrad – Livno te Ploče – Ljubuški – Grude – Rama – Uskoplje – Travnik (Put spasa u izgradnji).

Nalazi se jugozapadno od brda Radovanj.

Klima

Klima u Posušju je specifična rasporedom dijelova općine. Dok je u samom Posušju i Vir-u na jugu submediteranska klima (s utjecajem kontinentalne), u sjevernom dijelu općine, u područjima Rakitna, Tribistova, te Blidinja prevladava kontinentalna i planinska klima tako da se može sa sigurnošću reći da se Posušje nalazi na prirodnoj granici između submediteranske i kontinentalne klime.

Nadmorska visina

Posuško polje se nalazi na nadmorskoj visini od oko 610 m, Virsko polje na oko 520 m, Rakitno na oko 900 m, te područje Blidinje jezera na oko 1050 m i više.

Park prirode Blidinje 

 U svijetu je mnogo lijepih krajeva s prekrasnim krajolicima. Među njima su opet neki poseblo lijepi.. Takav je prostor Parka prirode Blidinje.
Legendarna Vran Planina i fenomenalna Čvrsnica odnjegovale su u svojim njedrima na 1150-1300 m n/v plodnu udolinu polja, dugu 25 i široku 3-5 kilometara, a u njoj Blidinjsko jezero kao krasno plavo oko u glavi planinskih ljepotica.
Oduvijek je tu bilo života za mnogovrsni biljni i životinjski svijet. Čak ni dva zadnja ledena doba koja su prošla ovim prostorima nisu uspjela zaustaviti život. Tako su i tu prirodnu elementarnu nepogodu preživjele neke biljke i životinje. Među biljkama primjerice više vrsta encijana, a među životinjama bar dvije vrste tritona.